Kroz svoju praksu, radeći kao psiholog i psihoterapeut u Mostaru već desetak godina, susrela sam se s raznim problemima klijenata. Većina njih imala je strah od odlaska kod psihologa/psihoterapeuta. Mnogi klijenti su se pribojavaju da će jednom povjerene informacije psihologu, u tako malom gradu kao što je Mostar, postati javne. Isto tako, većina ljudi misli kako su njihovi problemi nerješivi ili jedinstveni. Čuti da ima još mnogo ljudi poput njih u Mostaru uvijek ih je zapanjivalo i da sve što kažu na seansi neće napustiti prostoriju ulijevalo im je sigurnost te povjerenje. Čuti da se mogu osloboditi neugodnih stanja, simptoma i problema zvučalo im je nestvarno.

Strah od susreta s novim ili posjeta nekom zdravstvenom djelatniku je neizbježan. I sama strepim od posjete zubaru, vađenja krvi pa na dalje. Međutim, ta anksioznost pri susretu s novim i neočekivanim brzo prođe, čak na prvoj seansi. Klijenti se, isto tako, pribojavaju da će jednom povjerene informacije dospjeti u javnost.  Otkrivanje profesionalne tajne podliježe sankcijama. U mom slučaju potpisuje se terapijski ugovor koji jamči privatnost. Čvrsto vjerujem da se bez pridržavanjem etičkih načela ne može graditi kvalitetan odnos s klijentom. Taj odnos je ključan za napredak u terapiji. Mnoge osobe u Mostaru proživljavaju slično što i Vi, samo Vi to ne znate. Mentalni problemi nisu nešto što rado dijelimo s drugima ili  o tome govorimo, naprotiv, to je nešto što nastojimo zadržati za sebe. Tada ne dolazimo do ispravnih informacija i adekvatne pomoći. Klijenti često pregledavaju raznorazne forume koji im dodatno otežavaju stanje jer mogu biti puni krivih i nepotpunih informacija, individualnih slučajeva koje ne možemo generalizirati i slično.
Ljudi ponekad troše više energije za istraživanje mobitela kojeg će kupiti nego za istraživanje psihoterapeuta i psihologa kojem će  povjeriti svoju psihološku i emocionalnu dobrobit. Važno je postati informirani korisnik usluga liječenja mentalnog zdravlja. Odabir psihologa i psihoterapeuta može biti vrlo kompliciran za nekoga tko nije upoznat s tim procesom.
U mom iskustvu, mnogi ljudi koji ne rade u području mentalnog zdravlja nisu upoznati s razlikama između različitih mentalno zdravstvenih praktičara koji pružaju psihoterapiju ili savjetovanje. Kroz svoju praksu u Mostaru primijetila sam kako ljudi često ne znaju dobro razlike između psihologa, psihoterapeuta, psihijatra, savjetnika i značenja akademskih titula poput mr., dr. i slično. To je potrebno istražiti ili pitati svog terapeuta na seansi.
Nakon što ste u terapiji, dopustite si 2-3 seanse kako bi utvrdili da li je terapeut kojeg ste izabrali i tehnike terapije koju koristi kompatibilni s onim što tražite. Je li to funkcionira za Vas? Ne bojte se pitati terapeuta pitanja koja će Vam pomoći da se osjećate ugodnije. Ovo je vaša terapija, a vi ste zaduženi za dobivanje najviše iz nje!

Istražite sve informacije koje Vam mogu biti od koristiti kako bi se osjećali više sigurni da ste odabrali psihoterapeuta koji najbolje odgovara vašim potrebama i interesima.
Važno je znati koju vrstu psihoterapije prakticira terapeut kojeg ste odabrali, je li to nešto što za Vas ima smisla te terapeutovo obrazovanje i kvalifikacije. Imajte na umu da bez obzira na stupanj obrazovanja, za Vas će sigurno biti važno pronaći “licenciranog” stručnjaka. Što znači da su se susreli i zadovoljili nacionalni i državni uvjeti za dobivanje licence/akreditacije. U osnovi svatko može sebe nazivati “psihoterapeut”, kako se ovaj pojam odnosi se na svakoga tko koristi psihološke tehnike kako bi pomogao u mijenjanju misli, osjećaje i ponašanja, ali ne i na sve psihoterapeute koji mogu imati adekvatno obrazovanje, obuku i licencu.

Europska federacija psihologijskih udruga (EFPA) u posljednjem desetljeću razvila je standarde stručnosti za psihološke djelatnosti. Oni koji zadovoljavaju te standarde mogu podnijeti zahtjev za EuroPsy i upisuju se u javni Europski registar EuroPsy psihologa. Potvrda služi kao profesionalna kartica, što pridonosi prepoznavanju praktičarevih kvalifikacija u drugim europskim državama. Poglavito je li psiholog pravilno obučen i da li kompetentno i samostalno može obavljati psihološku djelatnost.

BiH je jedna od rijetkih europskih država koja nije članica EFPA-e, mi nemamo psihološku komoru i zakon o psihološkoj djelatnosti. Sva ta tijela postoje kako bi se regulirao i bodovao rad osoba koje se bave ovom strukom što bi Vama pomoglo prilikom odabira što kvalitetnijeg stručnjaka.

www.psihoterapija-trlin.com